Data Centar

Data centar je centralizovani fizički objekat u kojem se čuvaju ključne aplikacije i podaci preduzeća. Uobičajena definicija data centra je lokacija gdje se koristi računarska i mrežna oprema za prikupljanje, obradu i skladištenje podataka, kao i za distribuciju i omogućavanje pristupa resursima.

---

Rastuća uloga podataka

Elektronska razmjena podataka sada je neophodna skoro za svaku poslovnu i ličnu interakciju. Čak i tradicionalni zadaci poput telefonskih poziva, čitanja knjiga ili gledanja televizije sada su uglavnom digitalni. Ova sve veća potreba za novim digitalnim informacijama zahtjeva ogromne količine računarske i mrežne opreme, koja se čuva u data centrima.

Data centri postoje od ranih dana računara, ali su se dramatično razvili kako je tehnologija postala jeftinija, manja i naprednija. Rani data centri obično su se sastojali od ogromnih superračunara, ali moderni verzije sada su dom hiljadama servera povezanih sa različitim komunikacionim mrežama.

Ovaj prelaz se uglavnom pokreće eksponencijalnim rastom obima podataka. Na primer, IDC-ov rad “Era podataka” predviđa deset puta veći obim podataka između 2018. i 2025. godine. Predviđa se da će do 2025. godine postojati 175 zetabajta podataka, što bi, ukoliko biste pokušali da ih preuzmete brzinom trenutnog prosjeka interneta, trajalo 1,8 milijardi godina.

Ova masa podataka sada se povezuje preko više data centara i na javnim i privatnim oblacima. Ali i dalje mora da se negdje skladišti. Zato moderni data centar ostaje podjednako ključan kao i ranije. Međutim, mora da se razvija kako bi komunicirao između glavnih objekata na licu mjesta, različitih lokacija oblaka i pružalaca oblaka. Kao rezultat toga, moderna infrastruktura data centra razvila se iz fizičkih servera na licu mjesta u virtuelne infrastrukture koje podržavaju aplikacije i radna opterećenja.

Imajući u vidu važnost ogromnih količina podataka koje sada posjeduju preduzeća, kao i aplikacija i resursa servera koje napajaju, data centri sada imaju posvećene firewall uređaje zaštite podataka.

Kako fukncionišu Data centri?

Data centri centralizuju IT operacije i opremu organizacija kako bi obezbijedili siguran prostor za skladištenje, dijeljenje i upravljanje ogromnim količinama podataka. Oni pružaju preduzećima fleksibilnost u načinu na koji gledaju, bekapuju i skladište svoje podatke, kao i zaštitu od prirodnih i vještačkih katastrofa. Data centri primaju, skladište i šalju podatke kako bi podržali ključne poslovne aplikacije i napajali podatkovno-intenzivne usluge poput:

• Vještačke inteligencije, velikih podataka i mašinskog učenja
• Skladištenja podataka, bekapovanja, oporavka i upravljanja
• Aktivnosti i transakcije e-trgovine
• Dijeljenje fajlova i mailova

Komponente data centra zahtjevaju ogromnu infrastrukturu kako bi podržale svoju hardversku i softversku opremu. To uključuje opremu za napajanje i hlađenje, kao i veze sa spoljnim mrežama i sigurnosne aparate poput firewall uređaja i sistema za zaštitu od provale. Performanse aplikacija obezbjeđuje mehanizam za obezbjeđenje isporuke koji pruža dostupnost i otpornost putem automatskog preusmjeravanja i ravnoteže opterećenja.

Vrste Data centara

Postoje različite vrste data centara u kojima preduzeća mogu izgraditi ili skladištiti svoje podatke. To uključuje:

1. Colocation Facilities

Jedna od vrsta data centara je kolokacijski centar, koji iznajmljuje prostor koji je u vlasništvu pružatelja data centara. Infrastruktura data centra je smještena u zgradi vlasnika, a uključuje opremu i usluge za propusnost, sisteme za hlađenje, mrežu, napajanje i sigurnost. Kompanije ili pružatelji usluga koji iznajmljuju prostor odgovorni su za instaliranje i upravljanje komponentama poput firewall uređaja, servera data centra i skladišta.

2. Enterprise

Jedan od najvećih tipova data centara je enterprise data centar, objekat koji je izgrađen i u vlasništvu preduzeća i koristi se za sopstvene potrebe. Objekat može biti smešten na lokaciji organizacije, ali se obično nalazi van njenih prostora na mjestu koje pruža odličnu povezanost, napajanje i sigurnost. Izgradnja i opremanje ovakvog tipa data centra zahtjeva značajna kapitalna ulaganja, ali omogućava organizacijama da ga projektuju prema svojim specifičnim zahtevima i potrebama.

3. Hyperscale Data Centri

Ovaj tip data centra je dizajniran za pružanje hiperskaliranog računarstva koje je neophodno za skladištenje podataka u oblaku i velikih podataka. Hiperskalirani objekat omogućava glavnim igračima u oblaku da pruže snažne, skalabilne aplikacije i usluge skladištenja svojim korisnicima. Ovi objekti obično su veličine od najmanje 10.000 kvadratnih metara i imaju više od 500 ormara (rackova) i 5.000 servera koji rade na ultra-brzoj mreži. Ključna razlika između hiperskaliranih i preduzećskih data centara je visoka optička mreža koja se koristi u hiperskaliranom objektu.

Kakva je infrastruktura data centra?

Mala preduzeća mogu uspješno poslovati sa nekoliko servera, možda čak i jednim, i skladišta povezanih u ormaru ili maloj sobi, dok velike računarske organizacije mogu ispuniti ogroman prostor skladištem za opremu i infrastrukturom data centra. U nekim slučajevima, data centri se mogu sastaviti u mobilnim instalacijama, poput kontejnera za transport, poznatih kao “data centri u kutiji”, koji se mogu premjestiti i postaviti po potrebi.

Međutim, data centre je moguće definisati prema različitim nivoima pouzdanosti ili otpornosti, često nazivanim “tierovi” data centra. 2005. godine, Američki nacionalni standardi institut i Udruženje telekomunikacija objavili su standard ANSI/TIA-942, “Standard infrastrukture za telekomunikacije za data centre”, koji definiše četiri nivoa dizajna i smjernice za implementaciju data centra.

Tierovi se razlikuju po dostupnim resursima, kapacitetima data centra ili garancijama za dostupnost. Uptime Institute definiše tierove data centra na sledeći način:

1. Tier I. Ovo su najosnovniji tipovi data centara i uključuju UPS. Tier I data centri ne obezbjeđuju redundantne sisteme, ali treba da garantuju najmanje 99,671% dostupnosti.
2. Tier II. Ovi data centri uključuju redundanciju sistema, napajanja i hlađenja i garantuju najmanje 99,741% dostupnosti.
3. Tier III. Ovi data centri pružaju djelimičnu otpornost na greške, 72 sata zaštitu od prekida, potpunu redundanciju i garanciju dostupnosti od 99,982%. Ovaj tip Data Centra je u praksi i najčešći.
4. Tier IV. Ovi data centri garantuju dostupnost od 99,995% – ili ne više od 26,3 minuta prekida godišnje – kao i potpunu otpornost na greške, redundanciju sistema i 96 sati zaštite od prekida.

Nastanak Data centara

Porijeklo prvih data centara može se pratiti unazad do 1940-ih i postojanja ranih računarskih sistema, poput Elektronskog numeričkog integritora i računara, ili ENIAC-a. Ovi rani uređaji, koji su se koristili u vojne svrhe, bili su kompleksni za održavanje i rad. Za njih su bili potrebni specijalizovani računarski prostori sa policama, kablovima, mehanizmima za hlađenje i ograničenjima pristupa kako bi se smjestila sva oprema i sprovele odgovarajuće bezbjednosne mjere.

Međutim, tek tokom 1990-ih, kada su IT operacije počele da se proširuju i jeftina mrežna oprema postala dostupna, po prvi put se počeo koristiti termin “data centar”. Postalo je moguće smjestiti sve potrebne servere jedne kompanije u sobu unutar same kompanije. Ovi specijalizovani računarski prostori nazvani su data centrima unutar organizacija, i taj termin je stekao popularnost.

U vrijeme “.com” ekspanzije, krajem 1990-ih, potreba za brzinom interneta i stalnim prisustvom na internetu za kompanije zahtijevala je veće objekte kako bi se smjestila velika količina mrežne opreme. Tada su data centri postali popularni i počeli su da liče na one opisane u prethodnom tekstu.